Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan – 19. studenoga

Kršćanstvo nije mišljenje i ne sastoji se od praznih riječi. Kršćanstvo je Krist! Ono je osoba. Teologija je kao znanost o vjeri uređena na temelju dvojakog metodološkog načela: auditus fiedi i intellectus fidei (slušanje vjere i razumijevanje vjere). Po prvom načelu, ona dobiva polog objave, kojega su korak po korak pažljivo razvili sveta predaja, Sveto…

Autor: Darko Pavičić
event 20.12.2024.

Kršćanstvo nije mišljenje i ne sastoji se od praznih riječi. Kršćanstvo je Krist! Ono je osoba.

Teologija je kao znanost o vjeri uređena na temelju dvojakog metodološkog načela: auditus fiedi i intellectus fidei (slušanje vjere i razumijevanje vjere). Po prvom načelu, ona dobiva polog objave, kojega su korak po korak pažljivo razvili sveta predaja, Sveto pismo i živo učiteljstvo Crkve. Po drugom pak načelu, pomoću spekulativne moći mišljenja teologija ćeli odgovoriti zahtjevima razmišljanja.

Što se tiče prikladne priprave za auditus fidei, filozofija teologiji donosi svoju osobitu pomoć kada razmatra strukturu spoznaje i osobne komunikacije te poimence različite oblike i funkcije jezika. Jednaka je važnost koju donosi filozofija da bi se prikladnije razumjeli crkvena predaja, iskazi učiteljstva i mišljenja velikih učitelja teologije; ovi se, naime, često izražavaju kroz one misli i oblike mišljenja koje su preuzeli od neke određene filozofske tradicije. (FR 65)

+ Gospodine, vjerom koju si nam dao, priznajemo te Bogom svemogućim, našim Stvoriteljem i Ocem koji proviđa, Bogom ufanja, u Ksusu Kristu, Spasitelju našemu, Bogu ljubavi, i Duhu Svetomu, našemu Tješitelju.

Iz knjige „Misli sv. pape Ivana Pavla II. za svaki dan u godini“

Pročitaj više

Najveći igrači nisu oni koji nikada ne izlaze iz igre. Najveći su oni koji znaju kada treba dodati loptu, kada treba ohrabriti mlađega, kada se iskreno obradovati tuđem uspjehu i kada, bez gorčine, sjesti na klupu, znajući da momčad nije tu radi njih, nego da su oni tu radi momčadi.

Postoji knjižnica koju nije sagradio nijedan čovjek. Ona nema zidova ni polica, ali u njoj nije izgubljena nijedna riječ izgovorena iz ljubavi. To je Božje pamćenje. Ondje ostaje zapisano sve ono što je bilo dostojno vječnosti.

Trebam dopustiti da mi pričest sve više otvara oči za drugoga, a ne da mi sve više zatvara oči za drugoga, da me izolira od drugih, da me uvodi u neki moj svijet u kojemu se onda događa nerijetko i paradoks, da onda gledam iz neke osuđivačke perspektive one koji možda ne čine onako kako ja činim.