Čovjek je stvoren na sliku Božju i pozvan je da svojim životom odražava Božju dobrotu i ljubav. Kad Bog nešto čini, onda to čini čitavim svojim bićem. I čovjek je pozvan da čini dobro i da to čini svim svojim bićem. Najveća zapovijed glasi da ljubimo Boga svim svojim silama, tj. svim svojim srcem, svojim razumom, svojom voljom, čitavim svojim bićem, a bližnjega svoga kao samoga sebe. Budući da smo stvoreni na sliku Božju, mi smo pozvani da svoje djelovanje usklađujemo s Božjim djelovanjem.
Nažalost, tu imamo silnih poteškoća. Budući da smo ranjeni istočnim grijehom, kao i drugim osobnim grijesima, mi smo u napasti da se ponašamo dvolično, da budemo licemjeri. Da popravljamo druge, a sami da se ne mijenjamo nabolje. Zato Isus u Evanđelju kritizira takav stav. On kaže: »Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svom ne opažaš?« Čovjek je u velikoj napasti da kod samog sebe ne vidi ono što ne želi vidjeti. U psihologiji ljudskog ponašanja i njegove percepcije poznat je termin Joharijev prozor kroz koji gledamo ovaj svijet i sve što nam se događa.
Taj prozor ima četiri dijela ili okna. Kroz prvo okno gledam i vidim ono što je poznato o meni, ali i drugima, ono što ne mogu nikako sakriti od drugih. To je naš javni ja. Kroz drugo okno vidim samo ja, a drugi ne vide ništa, to su moje tajne, moj privatni svijet u koji može imati uvid samo onaj komu se povjerim. To je moj tajni ja. Kroz treće okno ili prozor ja ne vidim ništa, ali drugi vide mnogo toga. To je moj slijepi ja. On je skriven meni, ali poznat drugima. To je ono što ne mogu sakriti od drugih, što o sebi otkrivam svojim govorom, ponašanjem, mimikom, načinom odijevanja i slično. Konačno, postoji i četvrti prozor kroz koji ne vidim ni ja ni drugi, to je moj nepoznati, nesvjesni ja. On zauzima veliki dio moje osobnosti i utječe na sve što činim. Nešto od njegove naravi možemo otkriti savjesnim ispitom savjesti, zatim pravilnim tumačenjem svojih snova te s pomoću psihoterapije, odnosno uz profesionalnu pomoć preko raznih projektivnih psiholoških testova.
Nas ovdje sada napose zanima onaj naš slijepi ili skriveni ja. Njega želimo staviti u kontekst Isusove opomene u kojoj on kaže: »Što gledaš trun u oku brata svojega, a sam u svom oku brvna ne vidiš?« Naime, to nije samo lijepi pjesnički i simbolički govor. To je živa istina koja se potvrđuje u svakodnevnom životu. Postoji u nama onaj naš skriveni ja koji mnoge stvari koje nam se ne sviđaju jednostavno ne želi vidjeti. To su najčešće oni negativni i nama neprihvatljivi elementi, odnosno negativne karakteristike naše naravi i našeg karaktera. Kao što naše oko vidi sve, a sebe ne vidi, tako i mi često ne vidimo na sebi ono što ne želimo ili što nam je teško promijeniti. No, nema nam druge, nego priznati istinu o sebi, priznati kako moramo najprije vaditi trunje iz svojih očiju, priznati kako moramo najprije mijenjati sebe, pa tek onda druge.
