DOPISNIŠTVO KAPTOL: Zavirivanje u novac od blagoslova kuća dokaz je da komunizam još nije mrtav

Bard katoličkog novinarstva don Živko Kustić jednom je kazao – najviše nam vole zavirivati u novčanik i gaće. Gledajući s toga zrenika, medijski pristup blagoslovu jedan od autentičnijih oblika komunističkog pogleda na svijet oko sebe.

Autor: Darko Pavičić
event 15.01.2026.
Photo: Dusko Jarmaz/Pixsell

Reklo bi se – sezonski. Kao tzv. kiseli krastavci ljeti, tako i blagoslov kuća nametne se kao tema u medijima netom po svršetku Božića. Naprosto nema godine da se po internetskim portalima ne razvlači tema blagoslova. Ponajviše, dakako, u negativnom kontekstu. Odnosno, na prvome mjestu je novac iliti obiteljski dar koji se daruje tom prigodom. Kako bi svojedobno rekao bard katoličkog novinarstva don Živko Kustić – najviše nam vole zavirivati u novčanik i gaće. Pa je, gledajući s toga zrenika, medijski pristup blagoslovu jedan od autentičnijih oblika komunističkog pogleda na svijet oko sebe. Kao da već više od tri i pol desetljeća ne živimo u demokraciji i kapitalizmu, gdje pitanje tuđega novca (prihoda, primanja, plaće) nije moje osobno pitanje, nego isključivo onoga tko mu je vlasnik.

Konkretno, što se tiče novca u kontekstu blagoslova, on je u vlasništvu Crkve. I ne mijenja vlasnika čak niti u transferu koji se događa u trenutku kad obitelj daruje župnika tj. župu. Vjernici, župljani, dio su Crkve baš kao i primatelj dara, župnik. Novac tako ne mijenja vlasnika, nego samo adresu s koje će biti korišten. Logično je, a i regulirano kanonskim pravom, da vjernici uzdržavaju svoju Crkvu i svakom župljaninu mora biti drago kad može i financijski pomoći vlastitu župu. Znajući s jedne strane da njegov novac, zajedno s novcem ostalih župljana, ide u troškove župe koji su često poprilični, jer se radi o crkvama koje treba održavati i plaćati visoke režijske troškove. Ali čak ako ide i za bolji životni standard župnika, tko može biti protiv toga. Dakako, osim onih koji su izvan Crkve i koji na obiteljski dar gledaju kao na namet i prisilu, ne shvaćajući nimalo potrebu i za takvom materijalnom vrstom zajedništva u župnom životu. Što nije za osudu, jer ga niti ne konzumiraju, ali onda se ni ne bi trebali baviti tom temom. Baš kao ni oni vjernici, koji Crkvi nesklone portale hrane i huškaju protiv svojih svećenika zbog nekih njihovih nesmotrenosti ili nedorečenosti u uputama za blagoslov.

Sve to govori da se mnogo toga u Hrvatskoj promijenilo, ali da je blagoslov doma i obitelji i dalje ostao u raljama komunizma. Ne da mu ni makac! Čim krene, evo ga za petama i grize. Bez obzira ako se radi i o pozitivnim primjerima, kao što je ovogodišnji iz Vodica, gdje je župnik u najboljoj namjeri objavio prihod s blagoslova od 41.190 eura. Odnosno, da je to više za 7.000 eura nego lani. Želeći biti transparentan u svojem „poslovanju“ i on je naišao na porugu i ružne komentare. Kako god okreneš, dakle, ne valja.

Na današnji dan prošle godine, 14. siječnja, stigla je vijest da je preminuo dobri duh Žumberka vlč. Mile Vranešić. U svojem specifičnom žargonu i duhovitosti imao je svoj naziv za blagoslov kuća, no neću ga spominjati, već sam se prisjetio kako je jedne godine od jedne obitelji umjesto novca na dar dobio – psa. „Napiši da je jedan župnik dobio psa“, javio je baš u jeku brojnih napisa o blagoslovima i novcu. Zapravo, dobio je ono što mu je trebalo u žumberačkim brdima u kojima je živio, jer je to bio pravi i čistokrvni brdski pas. No nakon nekog vremena netko mu ga je ukrao. Ali to više nije bilo zanimljivo za pisanje.

Baš kao što bi trebala prestati biti zanimljivom i ova nategnuta tema iz godine u godinu o blagoslovu i novcu. Vrijeme je da komunizam umre i po tom pitanju. Jer onima koji daruju svoju župu doista to nimalo nije zanimljivo, a onima koji nemaju župe tj. nemaju komu u Crkvi darovati svoj novac to bi trebalo biti još manje. Zavirujući jedni drugima manje u džep i gaće, kako bi rekao don Živko Kustić, živjeli bi s više međusobna poštovanja, sloge i zajedništva.

Pročitaj više

O slanutku Hildegarda piše sljedeće: „Slanutak je topao, lagan i ukusan kao hrana te ne povećava loše sokove u onome tko ga jede. Tko ima vrućicu neka isprži slanutak nad užarenim ugljenom, neka ga jede i bit će izliječen.“

Stidnica ukazuje je da (još uvijek) većina žena taj dio svog tijela ne želi pokazati baš svakome tko naiđe. Stide se izložiti se na taj način. Nisu naravno sve takve, zato je toliko (be)stidnica dostupno na svakom ekranu, u krupnom planu.

MIŠICOM BOŽJOM, KORAKOM LJUDSKIM

Zašto se u ljubavi, obitelji i na poslu stalno nalazimo u istim sukobima, premda mislimo da smo sve „objasnili“? Zašto nas određeni tip ljudi iritira, iscrpljuje ili emocionalno ucjenjuje, dok se mi osjećamo nemoćno, frustrirano ili preopterećeno? Zašto, unatoč dobrim namjerama, često završavamo povrijeđeni, ljuti ili razočarani, kao da smo sudionici istog scenarija koji se ponavlja već desetljećima?