Prije nekoliko godina postavili smo u vrtu jednu sasvim običnu drvenu klupu. Nije to bilo ništa posebno. Htjeli smo samo da postoji mjesto na kojem će čovjek moći sjesti, odmoriti se od buke i nekoliko trenutaka u miru promatrati kako dan polako odlazi.
Postali smo prilično nestrpljivi. Ako nešto ne daje rezultat odmah, spremni smo ga odbaciti. Ponekad odbacujemo projekte, ponekad ljude, a ponekad i same sebe.
Ono što na osobit način pobuđuje i što poziva i danas to je Rokova nesebična ljubav. I uz opasnost da i sam oboli, da se zarazi, on se nije ustezao njegovati takve teške bolesnike.
Odjevena u plamen i čađu, Dalmacija je dočekala Veliku Gospu. Pod obranu se njezinu utječemo, ali molitva traži i ljudske ruke. Mala djela velike ljubavi pokazali su mnogi.
Velika Gospa proslavlja se diljem kršćanske Europe pa su toga dana posebno zanimljivi „madonari“, ulični slikari kršćanskih motiva, koji odaju počast Blaženoj Djevici Mariji ne žaleći što će prva kiša isprati njihova umjetnička djela.
U molitvi sam sa svima pogođenima, a vatrogascima, vojnicima, policajcima, medicinskom osoblju i svima drugima koji nesebično pomažu izražavam duboku zahvalnost i podršku, objavio je riječki nadbiskup mons. Mate Uzinić na svojem Facebook profilu. Objavu prenosimo u cijelosti.
Iz redova postrojenih logoraša pred zapovjednika je izišao o. Kolbe i ponudio se u zamjenu mjesto nesretnoga oca obitelji. Zapovjednik ga je upitao: “Tko si ti?” “Katolički svećenik!” Zamjena je prihvaćena i o. Kolbe, mučenik vjere i ljubavi prema bližnjemu, pošao je s osuđenima u bunker gladi.
Gospićko-senjski biskup Marko Medo uputio priopćenje o odgovornosti za čovjeka i stvoreni svijet „Čuvajmo dar stvorenoga svijeta“, koje prenosimo u cijelosti.
Liturgijsko se zajedništvo, naime, ostvaruje aktivnim sudjelovanjem braće i sestara koji su zajedno pozvani „zahvaljivati Bogu koji ih je ‚uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodio za životnu nadu‘.
Ova jedinstvena pobožnost u hrvatskom narodu u Osovi traje od najstarijih vremena i za mnoge je, osobito za župljane Osove, označavala početak radnoga dana.
Rijetko bi tko mogao danas nabrojiti po imenu žene koje su kroz proteklih deset godina izabrane za tzv. miss svijeta; rijetko bi se mogle nabrojiti neke koje su ostvarile neke uspjehe u sportu ili zadivile svijet estradnim uspjesima u nastupima. Nekako je sve to prolazno. A ime i djelo sv. Klare i danas svijetli primjerom i potiče ljude na razmišljanje.
Prema legendi, Lovro je zatražio tri dana kako bi skupio crkveno blago. Međutim, umjesto da preda zlato i srebro, Lovro je pred cara doveo siromašne, bolesne i nemoćne, rekavši: “Ovo je blago Crkve”
Ceremonija je bila unaprijed isplanirana, a odluka je promijenjena nakon otkrivanja informacija o D’Amarijinoj aktivnoj uključenosti u slobodno zidarstvo.
Dijete možda neće razumjeti našu teologiju, ali razumije blagost. Možda neće znati objasniti što je poniznost, ali će prepoznati čovjeka koji ne ponižava drugoga. Možda neće znati govoriti o milosrđu, ali će vidjeti jesmo li uzvratili zlom na zlo ili smo pronašli snage ostati ljudi.
„Stolisnik posjeduje vrlo ujednačene i posebne ljekovite snage za zacjeljivanje rana… On iz rane izvlači zagnojenost i čireve te ju ozdravlja. Kada se rana stegne i počne zarastati, onda se povoj može ukloniti i izravno na ranu staviti (kuhan/topao) stolisnik te će rana tako još bolje zarasti, bez komplikacija.“
Sveti Dominik dobio je ime nakon čudnoga i umnogome uznemirujućega sna njegove majke, blažene Ivanice od Aza. Predaja kaže da je prije Dominikova rođenja vidjela u snu kako rađa psa koji drži u ustima upaljenu zublju. Razumjevši to kao poruku od Boga, hodočastila je u samostan svetoga Dominika od Silosa da bi iskala svetčev zagovor….
Otpisan je otpad, otpisan je i čovjek kojem su ga zakopali pod noge. Papa Franjo je taj obrazac zvao kulturom odbacivanja, u Gospiću se samo pokazalo koliko duboko može ići.
Pastor Župančić je odmah obavijestio komunalno redarstvo i Zagrebačke ceste zbog ovog incidenta, međutim niti tjedan dana nakon obavijesti nije zaprimljen nikakav konkretan odgovor.
Fascinantno je da je ovaj događaj u Crkvi u Hrvata prošao „ispod radara“. Ljetna fjaka, uzbibana tek premještajima svećenika po župama, nimalo nije prekinuta, pa nitko od hrvatskih biskupa nije reagirao. Osim mostarskog, dakako.