
Nakon više od tri desetljeća političke neovisnosti naše domovine dobro shvaćamo da za hrvatsko društvo sloboda znači puno više od političke neovisnosti. Ona znači slobodu savjesti koja nije kupljena interesima ili zastrašena pritiscima te slobodu vjernika da javno ispovijedaju svoju vjeru i žive po njezinim načelima poštujući druge i tražeći zajedničko dobro.

Mnogi ljudi danas nose Zaharijine i Elizabetine rane: molitve koje godinama stoje na istom mjestu,
obiteljske situacije koje se ne mijenjaju, djecu za koju se moli, bolesti koje se ne povlače, dan koji sliči na jučerašnji, a sutra ništa ne obećava, tihe čežnje koje bole jer traju predugo.