Hladan želudac je loše prokrvljen i slab želudac, koji teže probavlja hranu te se kod takvih osoba javljaju žgaravica, podrigivanje, težina, bolovi, gastritis, manjak želučane kiseline…
U braku kakvom katolici teže, neovisnost ne postoji. Postoji samo međuovisnost. Uzajamnost, međusobno darivanje, zajednički rast prema svetosti. Takve propovijedi ne postaju viralne, lebde u nedohvatljivoj klerikalnoj apstrakciji.
Neka ti Gospodin bude milostiv! Neka te oslobodi svih demona! Neka te primi u svjetlo Vječnoga mira, neka te opere od svih grijeha, neka te primi u zagrljaj, kao Otac izgubljena sina!
Vlč. Željko Lovrić kolumnist je našeg portala te mu u ime uredništva i čitatelja dajemo podršku u ovom teškom trenutku. Njegovu objavu s Facebooka prenosimo u cijelosti.
Suzdržimo se od širenja glasina – ogovaranja, zadiranja u tuđu privatnost i iznošenja neistinitih optužbi – kleveta. Ne dopustimo, također, da nas osobna naklonost ili uvjerenje navedu da mogućeg krivca unaprijed branimo i odbacujemo svjedočanstvo onih koji govore o pretrpljenom zlu.
Papi Lavu XIV. pristupili su fra Marinko Vukman, gvardijan i rektor Svetišta i Bazilike Čudotvorne Gospe Sinjske, te splitsko-dalmatinski župan Blaženko Boban.
To je pamuk koji se u posebnoj prigodi položi na svečevo tijelo te se nakon izrečene molitve blagoslova pakira u malene papirnate tekice te se dijeli svim hodočasnicima koji dođu u obilazak svetišta.
Kršćanin vjeruje da pred Bogom nije izgubljeno ono što ljudsko oko nije zapazilo. Nijedna noć provedena uz bolesnički krevet, nijedan komad kruha prinesen nemoćnim ustima, nijedno podizanje umornoga tijela i nijedna suza koju nitko drugi nije vidio; sve to ne nestaje samo zato što ih svijet nije zabilježio.
Josip Primorac i Franjo Tokić iz Franjevačkog trećeg svjetovnog reda iz Čitluka uoči blagdana sv. Franje, 4. listopada, zaputili su se po novi kip koji sad resi crkvu Krista Kralja.
U središtu krunice nije Marija, nego Isus – blagoslovljen plod utrobe njezine. Marija nas vodi k Njemu; njezina molitva uvijek pokazuje prema Sinu. Svaka „Zdravo Marijo“ otvara srce za jedan trenutak Evanđelja: utjelovljenje, križ, uskrsnuće, slavu. Ponavljanja nisu „blebetanje“, nego disanje duše.
Na današnji dan prije osamdeset godina, 6. listopada 1946., zagrebački nadbiskup bl. Alojzije Stepinac, optužen u politički montiranom sudskom procesu, iz zatvora je napisao pismo svojem branitelju dr. Ivi Politeu.
Nisam ga otvorio zato da bih imao još jedno mjesto na kojemu ću nešto objavljivati. Otvorio sam ga prije svega zato što sam tijekom svih ovih godina često pomislio na ljude koji slušaju emisiju, a nemaju moj broj telefona niti neki jednostavan način da mi se jave. A volio bih da se možemo susresti i na taj način.
Bog nam je iznajmio ovaj predivni vinograd života, nije nam ga prodao. Dao nam je talente, jutra, prilike i ljude, s jednom jedinom molbom – da donesemo plodove.
Nažalost, i danas čovjek zagađuje okoliš ljudske sredine psovkama i prostačenjem, grubim riječima i ocrnjivanjem. Kad bi se tu više pazilo, svijet bi bio plemenitiji i čišći.
Da bi oslobodio zarobljenog anđela, Michelangelo je morao imati u svojoj glavi, u svojim mislima sliku anđela kojeg želi osloboditi, a zatim je trebao tisuću puta jače i blaže udariti po toj gromadi kamena.
Neki komentatori njegov pohod ilustriraju slikom izlazaka kršćana iz katakombi, jer su postali vidljivi u brojkama koje su mnoge iznenadile. No možda je slika evanđeoska prispodoba o kvascu jača.
Sv. Terezija iz Lisieuxa ili Terezija od Djeteta Isusa i Svetog Lica, živjela je svega 24 godine, krajem 19. stoljeća. Živjela je vrlo jednostavno i u skrovitosti, ali je nakon smrti i objavljivanja njezinih spisa postala jedna od najpoznatijih i najomiljenijih svetica.
Ovoga petka počinje novi ciklus duhovno-psiholoških susreta u organizaciji teologa i psihologa p. Mije Nikića pod nazivom “Škola emocija”. Evo svih tema, termina i gostiju.
Sv. Jeronim treba nam danas jer živimo u vremenu površnosti koja se prodaje kao mudrost, buke koja se proglašava mišljenjem, duhovne lijenosti koja se maskira tolerancijom, vjere bez rizika, teologije bez žara i pobožnosti bez dubine.