
Kao narod katoličke tradicije izvanjski gotovo spontano poštujemo vjerska obilježja. Ali u javnome prostoru postupno se prepuštamo gubitku osjećaja za svetost života. Gubi se poniznost, strahopoštovanje i zahvalnost pred Bogom, a vjeru se gura u privatnu sferu. Kad nestane osjećaj za sveto, i brak i obitelj i domovina postaju tek projekti, a ne blagoslovljena stvarnost.