Autor: Darko Pavičić
ADVENTSKA MEDITACIJA – SUBOTA: I danas Gospodin prilazi našem svijetu. Štoviše, On je uvijek u njemu
On je blizak Bog koji se nije povukao od svog stvorenja i nikada ga nije prepustio njegovoj sudbini. Naprotiv, raduje se i uživa u divnoj dobroti običnih, poniznih ljudi, koje povijest zanemaruje, a koji nastoje živjeti u skladu s Božjim srcem.
Može to biti telefonski poziv koji već dugo odgađaš, posjet nekome tko je usamljen, iskrena riječ ohrabrenja, oprost koji nije „zaslužen“, dar strpljenja i molitvu izgovorena iz dubine srca.
Kako je nastao običaj darivanja početkom prosinca i zašto se pokloni ostavljaju baš u čizmicama i čarapama?
Danas učini jednu jednostavnu gestu: priznaj Bogu nešto što inače pokušavaš sakriti. Ne mora biti dugo. Ne mora biti detaljno. Ne mora biti savršeno. Neka bude istinito.
Poput slijepaca iz evanđelja, i mi se osjećamo potrebitima. Oni su trpjeli zbog ozbiljnog tjelesnog ograničenja; mi, u intimnosti svoje molitve, shvaćamo da i sami imamo mnogo materijalnih i duhovnih ograničenja. Toliko je toga što bismo željeli jasnije vidjeti.
U rukama nam je nova Biblija na hrvatskom jeziku. Ekskluzivno donosimo Marijin “Veliča” – pročitajte ga i usporedite s postojećim prijevodima!
Danas učini jedan jednostavan čin:. Izgovori Bogu jedan svoj strah — po imenu. Bez uljepšavanja. Bez prikrivanja. Bez formula.
Navikavanje na borbu te mlakost. Varka građenja na pijesku. Molitvom gradimo na stijeni.
Pretplatite se na naš newsletter
Zar časne nemaju kuhinju i noževe da ih moraju kupovati? Odgovor je već skriven u samom pitanju. Da, imaju kuhinju. Ali da je nevidljivi migrant iz Malešnice upao u nju nekim čudom i izbo s. Mariju u samostanskoj kuhinji, tko bi za to ikad doznao. Ovako je svijetu odaslana poruka. Mučna i teška, naravno. Ali duboko istinita.
Svetog Franju Ksavera smatraju pionirom misija novoga vijeka koje su vođene po jednom sustavnom planu, osvajanjem i prilagođivanjem. Ksavera je resila izvanredna revnost kojoj jedva da ima premca. Njegova su pisma puna žara za duše, poticajna za nove misionare, apostole onih koji nisu upoznali Krista i od njega nam doneseno spasenje.
Da je policijska izjava stigla prekasno pokazuje histerija koja se nastavila na društvenim mrežama, a u kojoj se širitelji lažnih vijesti samoproglašavaju korifejima istine, a svi oni koji su nasjeli ne provjeravaju i dalje niti jednu jedinu činjenicu. Kao što ne uvažavaju niti činjenicu da je istinska žrtva doista sama redovnica.
Možda je to idol kontrole. Možda idol usporedbe. Možda idol sigurnosti. Možda idol lažne digitalne utjehe. Bit će teško, ali to je početak slobode.
Dolaskom pokazuje svoju ljubav prema nama. Danas Isus i dalje dolazi k nama, osobito u Euharistiji. Pripremajmo se pažljivo i s ljubavlju za Svetu Pričest.
Zadatak za danas: ne odgovaraj na svaku poruku odmah, ne paničari oko ishoda koji još nije poznat, ne tjeraj Boga da djeluje po tvom satu, zastani prije reakcije, udahni prije odluke i pomoli se prije brige.
Bog nam se objavljuje. Potrebna nam je jednostavnost da bismo razumjeli Božju poruku. Naš odnos s Isusom rasvjetljuje naš svakodnevni život.
Adventski dekor i na ulicama i trgovima, nije kao danas služio za trgovinu i profit već prvenstveno za prijenos evanđeoske poruke – izvan crkvenih zidova, što je također protestantizam poticao kao pokret.
I mi imamo svojih teškoća i žalosti; i mi imamo prijatelje koje želimo vidjeti ozdravljene. I mi želimo osjetiti da nam ruka Gospodnja pomaže. Zato se, poput ovog satnika, utječemo Isusu s povjerenjem. Dobro je prisjetiti se koliko nam je On potreban i s kolikim žarom On želi pomoći.
Adventski čin – mala praksa za ponedjeljak: Stvori deset minuta tišine. Bez mobitela. Bez glazbe. Bez ometanja. Samo sjedi pred Bogom i tiho reci u srcu: „Gospodine, otvori moje srce.“ Ako ti je tih 10 minuta teško – znači da ti treba.
Dok u našim crkvama gori prva adventska svijeća, na valovima Hrvatskoga katoličkog radija u ovoj će se noći od ponedjeljka upaliti još jedno svjetlo – ono koje već gotovo pet stotina emisija traži put do duša koje vole rock, metal i glasnu glazbu, ali još više – tišinu pred Bogom. U 469. emisiji „Oni rokaju…
Zornice su nastale još u petom stoljeću, nakon Kalcedonskog sabora i proglašenja dogme o Mariji Bogorodici, pa su one posvećene slavljenju Bogorodičina lika, što se osobito vidi u pjesmama posvećenim Djevici Mariji. Isprva su se slavile samo subotama u došašću, a nakon toga svakoga dana.
Kad je u pitanju povrće, sv. Hildegarda preporučuje brojne vrste povrća kao korisne, lako probavljive i bogate hranjivim sastojcima. Među njima su i bundeve, koje su bilo njeno vrlo omiljeno povrće.
Koliko točno traje advent, koje blagdane slavimo tijekom došašća, što znače ‘rorate’…
Život je kratak, vrijeme vrlo brzo prolazi i može se dogoditi da, zbog frenetičnog tempa kojim često živimo, neki središnji aspekti našeg postojanja ostanu u drugom planu. Naš Gospodin želi biti s nama, kako ga ne bismo zaboravili i stoga nas iznova i iznova poziva.
Smisao ovog adventa isti je kao i smisao čitavog života: pripremiti se za susret s Bogom. Čini mi se da je bolje reći, treba se promijeniti da bismo mogli prepoznati Isusa koji je već došao.
Bdjeti znači vratiti pozornost onome što vrijedi, vratiti se molitvi, vratiti se savjesti, vratiti se istini o sebi i probuditi srce koje je otupjelo od buke i brzine.
Okružuje nas zaglušujuća buka informacija i dezinformacija i sve je teže razlučiti istinu. Potrebni su nam ljudi savjesti, ljudi koji čuju Božji glas u svojoj nutrini i slijede ga. Blaženi Alojzije pokazuje nam da mirna i čista savjest vrijedi više od bilo kakva društvenoga odobravanja i trenutačne koristi.
Prijenos relikvija bl. Alojzija Stepinca sa zagrebačkog Kaptola u Krašić počeo je u subotu molitvom krunice koju su predvodile sestre Služavke Malog Isusa, prigodnom molitvom koju je predvodio pomoćni biskup zagrebački mons. Mijo Gorski te ispraćajem iz Bogoslužnog prostora. Govoreći o jednom od kršćanskih načina nošenja križeva – javnom ispovijedanju vjere biskup Gorski kazao je:…
Osim što je izdaja javnog interesa i naroda kojem služiš, korupcija je i izdaja Boga koji ti je povjerio odgovornost. Mito, pisano je, zasljepljuje oči mudraca i izvrće riječi pravednika. Kad se koristi položaj da bi se bližnjemu otežalo, a izabranima olakšalo, vodi pohlepa, a ne Bog.
Advent je zato suprotnost digitalnoj nervozi. To je škola čekanja. Vrijeme u kojem Bog odgaja naše srce da ne traži „odmah i po mome“, nego se vraća povjerenju: „Ime tvoje, o Jahve, ostaje dovijeka…“ – i kad ne razumijem, i kad ne vidim.
Posljednjih godina čini se kao da slavimo advent, a ne Božić. Advent bi trebao biti tiho vrijeme iščekivanja Kristova rođenja i duhovna priprava za taj događaj. Kako duhovno obogatiti ovo došašće govori p. Anto Bobaš.