Autor: Darko Pavičić
Ono što je započelo prije sedamdesetak godina kroz pomoć kršćanima iza „Željezne zavjese“, danas je postala organizacija koja doseže potrebe ugroženih vjernike u oko devedeset zemalja svijeta.
Od prvih dana ukazanja 1981. Gospa posebnu pažnju posvećuje župi Međugorje i prve njezine poruke odnose se na župu i župljane. Trećeg dana devetnice Kraljici Mira molimo za upravo za njih.
Da cijela stvar bude još apsurdnija, sve se dogodilo nedugo nakon što smo obilježili 110 godina kako su udareni temelji odnosima islama i hrvatskog društva kakve poznajemo danas.
Riječka nadbiskupija objavila je priopćenje o zastavama i barjacima koji su se našli u sklopu procesije na blagdan sv. Vida u Rijeci. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
Šef na poslu je “nedodirljiv”, pa obitelj doma postaje mjesto gdje se napetost prazni. Ovaj mehanizam objašnjava zašto su naši najbliži često oni koji “dobiju” najgori dio nas jer su sigurni, jer ostaju, jer se s njima osjećamo dovoljno opušteno da skinemo “masku” koju nosimo prema svijetu.
Drugog dana devetnice Kraljici Mira uoči 45. obljetnice međugorskog fenomena moli se za svećenike na službi u međugorskoj župi i svetištu. Svetište i župu vode franjevci Hercegovačke franjevačke provincije, a od 2018. njome upravlja apostolski vizitator Svete Stolice s posebnom ulogom za župu Međugorje. Sad je to nadbiskup mons. Aldo Cavalli.
Mi smo sujetni, mi smo puni sebe, mi tražimo crveni tepih i tapšanje po ramenu, a kada nas se pozove da budemo sluge, mi se uvrijedimo. Kao oni koji nisu došli na moju srebrnu misu.
Danas započinje devetnica Kraljici Mira i svakoga dana devetnice objavljivat ćemo molitvene nakane na našem portalu i Facebook stranici – molimo zajedno!
Pretplatite se na naš newsletter
Homiliju zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika HBK na svetkovinu sv. Vida i završetak proslave 100. obljetnice uspostave Riječke biskupije donosimo u cijelosti.
Katedrala sv. Vida, Rijeka
Uoči 45. obljetnice međugorskog fenomena pozivamo vas na zajedničku molitvu devetnice Kraljici Mira – molimo je u zajedništvu svaki dan.
“Crkva ne smije postati produžetak bilo koje političke, ideološke ili interesne logike, nego mora ostati prostor u kojemu se čovjek može osjetiti saslušanim, poštovanim i pozvanim na istinu koja se živi u ljubavi.”, rekao je mons. Dražen Kutleša u intervjuu za Zvona.
Protiv nadutosti se čubar koristi u jelima od mahuna ili graha, juhama, jelima od ribe i mesa (janjetina, jaretina), u umacima i salatama, popečcima s pirom i začinskim biljem.
Čovjek je po svojoj naravi religiozno biće: homo religiosus. On je kultno biće. On se mora nekomu ili nečemu klanjati. Ako to nije pravi živi Bog, onda će to biti čovjek ili neka stvar.
Nema više ja, sad smo mi. Dišemo kao jedno, navijamo kao jedno i molimo kao jedno, a kad lopta baš nikako neće u gol, u prevrtljivih devedeset minuta pojavi se pitanje: Bože, pa na čijoj si Ti strani?
Mnogo je dobrih i tihih ljudi koje gotovo i ne primjećujemo – nemaju mikrofon, nisu grlati, ne udaraju se u prsa, ne očekuju priznanja, nego naprosto žive svoj život u Božjoj jednostavnosti.
Danas je blagdan jednoga od najpopularnijih svetaca, sv. Antuna Padovanskog. Utecimo mu se u molitvi i zagovoru.
Začetnik ove pobožnosti sam je sv. Antun. Godine 1617. u talijanskoj Bologni živjela je jedna gospođa, koja se u vremenitoj potrebi utječe sv. Antunu. U noći joj se ukazao sv. Antun i kazao…
Svetac je doznao da su mu oca u Lisabonu optužili da je ubio jednoga čovjeka. Preselio se odmah čudesno u Lisabon i pozvao nazočne suce da dođu do groba ubijenoga. Nad grobom je Ante upitao da javno kaže tko ga je ubio. Grob se otvorio, mrtvac je izašao i kazao da ga nije ubio Antin otac već drugi, pa se vratio u grob i grob se zatvorio.
Sveti Antun je poseban čudotvorac – svjedoci njegova vremena govore o brojnim i velikim čudesnim djelima gdje su ljudi nalazili pomoć, ozdravljenje i oslobođenje.
Propisano djelo na Svetkovinu Presvetog Srca Isusova je javno izmoliti čin zadovoljštine (Premili Isuse) – molitva je u tekstu.
Kod Antunovskog hoda i Zagreb pridea ne radi se o istim razinama identiteta. Jer sve oznake identiteta nisu jednake razine.
Doznajemo da će Bazilika Presvetog Srca Isusova nakon sutrašnje svetkovine biti ponovno zatvorena zbog obnove sve do Božića, kada će ponovno otvoriti vrata za blagdanska euharisijska slavlja.
“Nekad si mislim u glavi da previše tražimo od Isusa, a onda shvatim da je to molitva i da ne tražimo puno od Isusa. Ali ja mislim da će moj heroj ozdraviti”, piše osmogodišnja Julija, sestra Jure heroja.
U grčkom Novom zavjetu, krotkost je πραος (praos). U davna vremena, ovaj izraz nije se koristio za opisivanje tihog čovjeka u stjeranog u kut, već uhodanog konja: životinje koja je zadržala svu svoju divlju snagu, ali sada hoda pod sedlom i pokorava se najmanjem pokretu uzdi.
„Kad se čini da je Bog odsutan, moramo mu ponovno povjeriti terete koje nosimo u svojim srcima – čak i vapiti mu“, rekao je Papa.
Sveti je Otac pozvao prisutne da više ulažu u župna i biskupijska vijeća koja ne trebamo svoditi na birokratske formalnosti, nego ih gledati kao mjesta međusobnog slušanja za vršenje razlučivanja kako bismo spoznali gdje nas Gospodin želi, u čemu nas očekuje i na kakva nas obraćenja poziva.
A to da Bog šuti, to je sigurno. On stalno šuti! Ali nakon nekog vremena, kad mine faza tišine, shvatiš da je zapravo cijelo vrijeme govorio. Svi smo mi nestrpljivi.
U svojim je riječima Banderas naglasio sposobnost umjetnosti da postavi duboka pitanja. „U svijetu koji je ponekad previše pojednostavljen, umjetnost nam pomaže da povratimo dubinu i dušu koju nam umjetna inteligencija pokušava ukrasti“, kazao je.
Sveti Otac pozvao je Crkvu u Španjolskoj da potiče zajedništvo sposobno prihvatiti bogatstvo darova, karizmi i osjećaja te je naglasio da u toj zadaći služba biskupa dobiva posebno značenje.