Vjernici doživljavaju sebe kao publiku, a nas s druge strane oltara kao ‘stage’. Glavni kriterij postaje je li misa bila zabavna i je li show uspio. Mi više ne znamo što znači sabranost i tišina. Navikli smo da nas nešto mora stimulirati svakih 15 sekundi, a ako toga nema, upadamo u krizu.